Kamerun
Republika Kamerun République du Cameroun Republic of Cameroon | |
|---|---|
 Emblem
| |
| Geslo: "Paix, Travail, Patrie" (francuski) "Peace, Work, Fatherland" (engleski) "Mir, rad, domovina" | |
| Himna: "Chant de Ralliement" | |
 | |
| Glavni grad | Yaoundé |
| Najveći grad | Douala |
| Službeni jezici | francuski i engleski |
| Government | |
| Paul Biya | |
• Premijer | Joseph Ngute |
| nezavisnost | |
| 1. januar 1960. | |
| Površina | |
• Ukupno | 475,440 km2 (52..) |
• Gustoća | 34 /km2 (138..) |
| BDP (PPP) | procjena za 2005 |
• Ukupno | 32,35 mrld. $ (91..) |
• Per capita | $2,176 (140..) |
| BDP (nominalni) | procjena za 2005 |
• Ukupno | 16,99 mrld. $ (83..) |
• Per capita | 952 $ (121..) |
| HDI (2003) | 0,497 Greška: Pogrešan unos (148..) |
| Valuta | CFA franc (XAF) |
| Vremenska zona | UTC+1 |
| Format datuma | dd-mm-yyyy (CE) |
| Pozivni broj | +237 |
| Veb-domena | .cm |
Kamerun je država u središnjoj Africi. Na jugozapadu izlazi na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana, a graniči na sjeverozapadu s Nigerijom, na istoku s Čadom i Srednjoafričkom Republikom te na jugu s Republikom Kongo, Gabonom i Ekvatorskom Gvinejom.
Kamerun se dijeli na četiri zemljopisne cjeline: na zapadu uz nigerijsku granicu pruža se gorje Kamerun s istoimenim najvišim vrhom (4095 m), ujedno i najvišom planinom ovog dijela Afrike; na jugu se nalazi obalna nizina koja prema unutrašnjosti prelazi u pošumljenu visoravan čija visina ne prelazi 1000 m; u središnjem dijelu zemlje reljef se postupno uzdiže do visoravni Adamaoua (1400 m), a na sjeveru, gdje dominira savana i suha stepa, nadmorska visina ponovno pada prema jezeru Čad.
Prvi stanovnici zemlje bila su pigmejska plemena Baka. Na visoravnima Kameruna nastali su jezici skupine Bantu koji su se kasnije proširili po cijeloj južnoj Africi.
Prvi Europljani na ovom području bili su Portugalci koji su stigli oko godine 1500., ali nisu osnovali stalne kolonije. Kamerun je potpuno koloniziran tek u kasnim 1870-ima kada je u utrci za osvajanje Afrike ovo područje pripalo Njemačkoj. Nakon prvog svjetskog rata koloniju su podijelile Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Francuski Kamerun stekao je neovisnost 1960., a godinu dana kasnije oba su dijela ujedinjena. Prvu predsjednik neovisnog Kameruna bio je Ahmadou Ahidjo koji je vladao do 1982. Njegova se vladavina smatra autoritarnom, čak i diktatorskom, ali je zemlji donio stabilnost i onemogućio pokušaje državnog udara. Naslijedio ga je današnji predsjednik Paul Biya koji je uglavnom preuzeo metode svog prethodnika.
Etnički i vjerski Kamerun je izrazito heterogena zemlja. Mnogobrojni narodi mogu se podijeliti u pet skupina čija teritorijalna raspodjela odgovara zemljopisnoj podjeli: narodi zapadnog gorja (31%, najznačajniji Bamileke i Bamun), narodi obalnih tropskih šuma (12%, najbrojniji Bassa i Duala), narodi tropskih šuma u unutrašnjosti (18%, najbrojniji Beti-Pahuin, narod predsjednika Biya), narodi sjevernih sušnih područja (14%, najbrojniji Fulani) i Kirdi, stanovnici sjeverne pustinje i središnje visoravni.
Kršćanstvo je prisutno na jugu oko 53% uglavnom katolici 28% i protestanti 25%, a Islam na sjeveru zemlje oko 22%. Oko petine stanovništva pripada animističkim religijama.
Douala, na obali Gvinejskog zaljeva, je najveći kamerunski grad i glavna luka s više od 2 milijuna stanovnika. Glavni grad Yaoundé s oko 1,5 mil. je u unutrašnjosti zemlje.
Kamerun je vrlo bogat prirodnim resursima. Dvije trećine izvoza čini nafta, a izvozi se još i kakao, kava i drvo. BDP je u 2004. iznosio 1.900 USD po glavi stanovnika, mjereno po PPP-u. Gospodarstvo opterećuju velika i korumpirana birokracija te spore i nedovoljne reforme. Kroz Kamerun prolazi naftovod kojim se izvozi nafta iz susjednog Čada.
Prema ustavu, Kamerun je decentralizirana, sekularna, demokratska i socijalna republika. Članak 1. također priznaje engleski i francuski kao službene jezike. No, politika u Kamerunu u stvari se odvija u okviru izborne autokracije u kojoj se višestranački izbori održavaju od 1992. godine, vladajuća stranka pobjeđuje na svakim izborima, a Paul Biya obnaša dužnost predsjednika od 1982. godine. Vladajuća stranka je "Demokratski skup kamerunskog naroda" (francuski: Rassemblement démocratique du peuple camerounais, RDPC), osnovan 1985. godine pod nazivom "Union nationale cameraunaise".
Od stjecanja neovisnosti 1960. godine, Kamerun je bio jednopartijska država kojom su upravljala samo dva predsjednika: Ahmadou Ahidjo i Paul Biya. Zakonodavnu vlast čine Senat i Nacionalna skupština Kameruna, pri čemu je Nacionalna skupština donji dom parlamenta, a Senat gornji dom. Politička oporba je potisnuta, a izbori se manipuliraju u korist vladajuće stranke.
Vlada je 1997. godine donijela zakon kojim se odobrava osnivanje više političkih stranaka te ublažavaju ograničenja za osnivanje udruga građana i privatnih novina. Prvi višestranački parlamentarni i predsjednički izbori u Kamerunu održani su 1992. godine, nakon čega su uslijedili lokalni izbori 1996. te još jedan krug parlamentarnih i predsjedničkih izbora 1997. godine. Budući da je vlada odbila razmotriti zahtjeve oporbe za osnivanjem neovisnog izbornog povjerenstva, tri glavne oporbene stranke bojkotirale su predsjedničke izbore u oktobru 1997, na kojima je Biya lako pobijedio. Čelnik jedne od oporbenih stranaka, Bello Bouba Maigari iz stranke NUDP, naknadno se pridružio vladi. U Kamerunu postoji niz neovisnih novina. Cenzura je ukinuta 1996. godine, no vlada ponekad zapljenjuje ili zabranjuje rad novina te povremeno uhićuje novinare. Iako zakon iz 1990. dopušta rad privatnih radijskih i televizijskih postaja, vlada do marta 1998. nije izdala nijednu dozvolu za rad. Stanje ljudskih prava u Kamerunu s godinama se poboljšava, no i dalje postoje nedostaci. I dalje se bilježe slučajevi zlostavljanja, uključujući premlaćivanje pritvorenika, proizvoljna uhićenja i nezakonite pretrage. Pravosuđe je često korumpirano, neučinkovito i podložno političkom utjecaju. Vrijedi istaknuti činjenicu da je Kamerun jedina zemlja u kojoj su istovremeno na snazi dva ustava. Primjerice, Ustav iz 1972. određuje premijera kao ustavnog nasljednika šefa države u slučaju njegove nesposobnosti za obnašanje dužnosti, smrti, ostavke ili neobjašnjene odsutnosti. S druge strane, ustavna reforma iz 1996. određuje predsjednika Senata kao ustavnog nasljednika. Međutim, Senat (predviđen reformom iz 1996) zapravo ne postoji, a zatim osim produljenja predsjedničkog mandata s pet na sedam godina, vrlo je malo odredbi ustavne reforme iz 1996. doista provedeno u praksi.
| Predsjednici Republike Kameruna | Predsjednici vlade Kameruna | |||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Razdoblje | Ime | Slika | Razdoblje | Ime | ||
| 1960-1982 | Ahmadou Ahidjo (Union nationale camerounaise) |
.jpg) |
1960. | Ahmadou Ahidjo | ||
| 1960-1961 | Charles Assalé | |||||
| Istočni Kamerun | Zapadni Kamerun | |||||
| Razdoblje | Ime | Razdoblje | Ime | |||
| 1961-1965 | Charles Assalé | 1961-1965 | John Ngu Foncha | |||
| 1965. | Vincent de Paul Ahanda | 1965-1968 | Augustine Ngom Jua | |||
| 1965-1972 | Simon Pierre Tchoungui | |||||
| 1968-1972 | Salomon Tandeng Muna | |||||
| Predsjednici vlade ujedinjenog Kameruna | ||||||
| Razdoblje | Ime | |||||
| 1972-1975 | dužnost ukinuta | |||||
| 1975-1982 | Paul Biya | |||||
| 1982 – danas | Paul Biya (Rassemblement démocratique du peuple camerounais) |
 |
1982-1983 | Bello Bouba Maigari | ||
| 1983-1984 | Luc Ayang | |||||
| 1984-1991 | dužnost ukinuta | |||||
| 1991-1992 | Sadou Hayatou | |||||
| 1992-1996 | Simon Achidi Achu | |||||
| 1996-2004 | Peter Mafany Musonge | |||||
| 2004-2009 | Ephraïm Inoni | |||||
| 2009-2019 | Philémon Yang | |||||
| 2019 – danas | Joseph Ngute | |||||
Veći gradovi: Popis gradova u Kamerunu
| Samostalne države |
| .svg) | |||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Zavisni teritoriji | |||||||||||||
| Nepriznate države | |||||||||||||
| Nejasan status | |||||||||||||
1 Djelomično u Aziji. | |||||||||||||
